Od stanice do stanice

karta-zeljeznicka12mostar_railway_station_aovu-razglednicu-je-postavio-milan_s-na-stranici-84KOLODVOR MOSTAR građen je od 27. kolovoza 1884. do 13. lipnja 1885. godine, kada je puštena u promet dionica željezničke pruge uskog kolosijeka Metković (Hrvatska) – Mostar dužine 42,4 km. Prvi vlak na pokusnoj vožnji prošao je 12. travnja 1885. od Mostara do luke Metković.  Iz vojničkih i tehničkih razloga odlučeno je da se pruga prema luci Metković gradi desnom obalom Neretve. Austrougarska vlada je kao graditelja Južne pruge izabrala Karla Schwartza iz Beča. Gradnja je započela 1884., a završila 1885.  U prijamnoj zgradi kolodvora Mostar bila je željeznička administracija i željeznička arhiva do početka 1992. kada je u ratnim događanjima zgrada zapaljena. U sustavu kolodvora bila je radionica za popravke lokomotiva, vagona i ložionica, kao i parkirno mjesto za lokomotive.



capljina-fotoarhiva-nade-ajanicKOLODVOR ČAPLJINA
Pruga uskog kolosijeka ili uskotračna pruga Gabela – Zelenika ukinuta je 1976. godine, dok je zadnji Ćiro kroz Čapljinu protutnjao 6.11.1966. godine.  Zgrada Kolodvora u Čapljini porušena je 1998. godine. Ostala su samo četiri platana koja čuvaju uspomenu na uskotračnu željezničku prugu.


116-stgabelago7KOLODVOR GABELA nalazi se 6,7 metara nad morem, bio je polazna postaja za željezničke pruge uskog kolosijeka (0,76 m) Gabela – Zelenika u Boki Kotorskoj (Crna Gora), Hum – Trebinje i Uskoplje – Gruž u Dubrovniku (Republika Hrvatska). Bile su to pruge prvenstveno vojnostrateškog značaja puštene u promet u srpnju 1901. godine. Ovaj je kolodvor pretvoren u stajalište 29. studenoga 1966. godine, kada je puštena u promet pruga normalnog kolosijeka Sarajevo – Ploče (Republika Hrvatska).  Za stalno prestaje s radom 31. svibnja 1976. godine, kada je ukinuta pruga Čapljina – Dubrovnik te Hum – Nikšić (Crna Gora).


putnicki-vlak-u-sjekosama-1964POSTAJA SJEKOSE nalazi se 146, 7 metara nad morem, na njoj su se križali vlakovi i vršio utovar robe. Bivše željezničko transportno otpremništvo zvalo se i Dardaneli ulaz u dolinu Neretve. Stanična zgrada je porušena krajem 1980-tih godina. Postaja je imala tri kolosijeka.


hrasno-fotoarhiva-tome-jurkovica-lovrina

POSTAJA HRASNO (selo Brštanica) nalazi se 245 metara nad morem, na njoj su se križali vlakovi i vršio utovar robe. Nalazi se na platou sela Brštanice u Hrasnu. Nekada je to bila vrlo važna željeznička postaja gdje su se lokomotive namirivane ugljenom i vodom iz rezervoara preko napojnika („gran“). Cisterna/rezervoar nalazi se poviše postaje, u nekada uređenom parku u Carskoj ogradi. To je jedinstvena građevina na prugama u Bosni i Hercegovini i šire. Spremnik je snabdijevan vodom kišnicom koja je sakupljana u kanale i tri otvorena sakupljača rezervoara, a podno njih izgrađena je zatvoreno armirano-betonska cisterna kapaciteta 7000 kubnih metara vode. To je bila najveća građevina primijenjenoga armiranoga betona u hidrotehnici u ovome dijelu Europe.


hutovo-foto-f-ajdin

KOLODVOR HUTOVO nalazi se 310 m nad morem.  Prijamna zgrada tipske gradnje (kao u Zavali i Sutorini) posjedovala je i cisternu za vodu. Kolodvor je imao četiri kolosijeka i vojnu rampu uz slijepi kolosijek (šturc) te Heizen (grijati) ložionicu koja je kasnije pretvorena dijelom u robno skladište i stambeni prostor. Kolodvor je mogao primati vlakove do 90 osovina i dvije radne lokomotive. Iz Hutova za Čapljinu i obratno vozio je lokalni vlak zvani Boko po osobnom imenu Boko čestom u ovome kraju. Iz Hutova je prometovao i dubrovački lokal za Dubrovnik i obratno.


zelenikovacSTRAŽARA/STAJALIŠTE ZELENIKOVAC – Ovdje je nekada bilo željezničko stajalište za lokalne vlakove. To je objekt u kojemu su stanovali čuvar i pružni poslovođa. Sačuvani objekt uz trasu je magazin za alat i vagonet pružne partije (desetina) radnika koji su održavali određenu dionicu pruge. Ispod stajališta je vještačko jezero Vrutak/Hutovo. Voda se iz jezera odvodi tunelom dugim 8,8 km. na turbine u Svitavu. Jezero se puni vodom rijeke Trebišnjice koja teče betoniranim kanalom (njenim bivšim koritom) dužine 68 km do Trebinja. Betonirani kanal je najveća betonska ploča na svijetu. U jezeru ima razne vrste ribe; šarana, pastrmke, ugora, gaovice, riječnih školjki…  Ima tu neka vrsta ribe koja je vrlo ukusna i pojačava seksualnu potenciju (…) Potentnu čovjeku kažu: Ah čovječe, sigurno si jeo ribu iz Popova, zapisao je turski putopisac Evlija Čelebi oko 1660. godine kada je prošao ovim dijelom Hercegovine.


arhiva-kluba-zeljeznickih-modelara-zagrebPOSTAJA TURKOVIĆI nalazi se 278 m nad morem. Na njoj su se križali vlakovi i vršio utovar robe. Prijamna zgrada je useljena a posjeduje i cisternu s vodom. Ljudi sela Turkovići su nekada, dok je voda Trebišnjice plavila Popovo polje, bili najbolji ribolovci i lovci na divlje patke. Znali su pojedinci u pelenice uhvatiti i po 700 komada pataka za jednu noć. Imali su Turkovićani i po 10-tak čamca zvanih „barćele“ i lađu. Vršili su i usluge prevoženja preko blata (vode) za putnike iz Gornjeg Hrasna na vlak u Turkoviće. S one strane vode bi pozvali „O Ilija (ili nekog drugog) hajde prevezi me“. Taj poziv spasio je jednog hrašnjaka kada se izgubio u Americi, u nepoznatu mjestu, a nije znao jezik. Od muke, čovjek je na ulici uzviknuo: “Oooo Ilija Baliću hajde prevezi me doma“. Pristupio mu neki zemljak i spasio čovjeka. Ovo mjesto je i vidikovac s kojega se vidi veliki dio Popovskog polja i dvije čuvene jame Crnulja i Doljašnica, te tisuću manjih koje su gutale najviše vode dok je polje tonulo. Njihova voda izvire od Svitave i Hutova blata, do Metkovića i obalom prema Neumu i Rijeci dubrovačkoj kod Dubrovnika.


OLYMPUS DIGITAL CAMERASTRAŽARA/ STAJALIŠTE TRNČINA imala je telefon. Tu su stanovali čuvar pruge i pružni poslovođa koji je rukovodio pružnom partijom radnika koji su održavali određenu dionicu pruge. Posjeduje i cisternu za vodu. S lijeve strane, nasuprot zgrade stražare, bio je i magazin za smještaj radničkog alata i pružnog vagoneta. Ovdje su stajali lokalni vlakovi.  Ispod, na polju, nalazi se zavjetna kapelica sv. Ane.


Velja MedjaPOSTAJA VELJA MEĐA nalazi se 291 metar nad morem. Na njoj su se križali vlakovi i vršio utovar robe. Stanična je zgrada ozidana tridesetak metara poviše kolosijeka na kamenoj podzidi i stijeni do koje vode kamene stepenice. U zadnje vrijeme izgrađen je novi pristup objektu koji je pretvoren u stambeni prostor koji posjeduje i cisternu za vodu. Manja prostorija uz trasu je služila za operativne prometne poslove. Iznad sela su brda bogata raznim ljekovitim biljem s kojega su pčele nekada skupljale po vagon meda. Teretni vlak bi stao na otvorenoj pruzi i vršio bi se istovar ulišta s pčelama, kao i utovar košnica punih meda.


DvrsnicaSTRAŽARA/STAJALIŠTE DVRSNICA imala je telefon. Tu su stanovali čuvar pruge i pružni poslovođa koji je rukovodio pružnom partijom radnika koji su održavali određenu dionicu pruge. S lijeve strane, nasuprot zgrade stražare, bio je i magazin za smještaj radničkog alata i pružnog vagoneta. Ovdje su stajali lokalni vlakovi, koji su primali putnike iz sela s druge strane polja.


ciro-yastranicuKOLODVOR RAVNO nalazi se 319 m nad morem. Stanična prijamna zgrada tipske gradnje sada je ugostiteljsko-turistički objekt. Za vrijeme željeznice, cesta je iz pravca polja prelazila prugu na prijelaznoj rampi i nastavljala put ispred Burića gostionice, pošte, nadzorništva, iza stanične zgrade te dalje za središte mjesta i Zavalu. Cesta i civilni objekti bili su gelenderima (željeznom ogradom) ograđeni od kolosiječnog prostora. Na stanici su bila tri stanična kolosijeka i mogao je primati vlakove s 90 osovina. Osim prijamne zgrade, ostala je zgrada staničnog robnog magazina. Pruga uskog kolosijeka od Ravnog s jedne je strane išla dalje preko Dvrsnice i Velje Međe prema Hutovu, dok se prema Zavali spuštala Malom Dubravicom i brdom Ljuljevac niz najdužu podzidu (oko 500 m.) na trasi, sa padom od 12 promila. Na tom dijelu je željezni most/vijadukt koji premošćuje duboku usjeklinu kanjona. S vijadukta staza ulazi u tunel Gradina L= 340,75 m. Pred samim ulazom u tunel je kamena oznaka 224. km pruge od Sarajeva. Tunel je probijen za godinu dana.

zavala-foto-f-topic-arhiv-hercegovine-hnz-mostarPOSTAJA ZAVALA nalazi se 266 metara nad morem, i tipska je stanična zgrada kao u Hutovu i Sutorini. Stanica II. kategorije s otpravnikom vlakova kasnije je svedena na stanično otpremništvo. Prijamna zgrada i kolosiječni prostor izgrađen je na visokoj podzidi s propustom koji je bio seoski prolaz za konjska kola, ali je zatrpan kada je izgrađena partizanska spomen-kosturnica. Kada je podzida građena caru u Beč poručeno je kako se ne može izgraditi. Odgovorio je pitanjem „Može li kilo kamena, kilo zlata? Može. I izgrađena je. U Zavali su stajali svi lokalni, putnički i brzi vlakovi radi „skele“ s vlaka na more u Slano u Hrvatskoj. Na ulazu na stanični prostor iz pravca Ravnog bio je pomoćni vodospremnik za napajanje lokomotiva vodom preko napojnika (grana) u posebnim prilikama. U vodospremnik (rezervoar) pumpa na ugljen izbacivala je vodu iz željezničkih cisterni. Postaja je primala je putnike iz širokog zaleđa i Dubrovačkog primorja. Zanimljivo je spomenuti da je do ukidanja pruge 1975. iz Dubrovnika za Zavalu u ljetnoj sezoni u popodnevnim satima svaki dan vozio po jedan turistički vlak.


GrmljaniSTRAŽARA/STAJALIŠTE GRMLJANI imala je telefon. Tu su stanovali čuvar pruge i pružni poslovođa koji je rukovodio pružnom partijom radnika koji su održavali određenu dionicu pruge. Do zgrade stražare je magacin za smještaj radničkog alata i pružnog vagoneta. Ovdje su stajali lokalni vozovi. Primali su putnike iz zaleđa Grmljana.


PoljiceSTANICA POLJICE nalazi se 270 metara nad morem, na njoj su se križali vozovi i vršio utovar robe. Stanična zgrada je tipska građevina poviše kolosiječnog prostora na podzidu, uz zgradu je i čatrnja. Još stoji i robni magazin i izlazni signal (semafor) prema Grmljanima. Stanica je primala putnike sa obe strane polja. I sada postoji put povezan s magistralnim putem Trebinje – Stolac – Mostar. U selu su dvije pravoslavne crkve i nekropola sa 16 stećaka u dvema grupama. Na platou stanice je i partizanski spomenik.


OLYMPUS DIGITAL CAMERASTRAŽARA/STAJALIŠTE DIKLIĆI imala je telefon. Tu su stanovali čuvar pruge i pružni poslovođa koji je rukovodio pružnom partijom radnika koji su održavali određenu dionicu pruge. Uz zgradu je i čatrnja. Pokraj zgrade stražare je magazin za smještaj radničkog alata i pružnog vagoneta. Ovdje su stajali lokalni vozovi. Primali su putnike sa obe strane željezničke pruge.


Jasenica LugSTANICA JASENICA LUG nalazi se 266,8 metara nad morem, na njoj su se ukrštali vozovi i vršio utovar robe. Prijemna zgrada je tipske gradnje kao i u Hrasnu. Zgrada se nalazi na ravnom terenu Luga, uz nju je i čatrnja. U turističkom vodiču 1926. piše da se s ove stanice išlo pješice do 3 sata udaljenog sela Grebci u kojemu postoji 30 pećina.


56-hum_bahnstationSTANICA HUM nalazi se 270 metara nad morem, a prijemna stanična zgrada je tipska iz dva bloka, kao u Trebinju i Uskoplju (po jedan blok). Stanični prostor izgrađen je nedaleko od sela Huma na Bjelin dolu, mjestu na kojem su se od antike i srednjeg vijeka ukrštali karavanski putovi. Od 1901. godine Hum je postao najveće željezničko čvorište na pruzi od Sarajeva do Zelenike i Podgorice u Crnoj Gori. Nakon 1966. bio je najveće željezničko čvorište, ranžirna, rasporedna i prolazna stanica prema Zeleniki i Dubrovniku, te odvojna stanica prema Trebinju i Nikšiću. Stanica je imala 14 koloseka (8 manipulativnih) i izlazne prema Trebinju i Uskoplju. Za okretanje lokomotiva, pa i cijelih kompozicija, služio je triangl, a ne okretaljka. Triangl je zapravo spajao Trebinjsku i Uskopaljsku prugu. Preko dva vodonapojnika (gran) lokomotive su primale vodu. Radila je i radionica za popravku kola i lokomotiva Mostar, a imala je na Humu ispostavu, „kolsku“ radionicu. (Radila je i radionica za popravku kola i lokomotiva koja je na Humu imala ispostavu, „kolsku“ radionicu).  A i lokomotive su primale ugalj.   Radilo je i nadzorništvo pruge. U jednom turnusu (za 24 sata) stanicom je prolazilo preko 60 redovnih i vanrednih vozova (teretnih, putničkih, lokalnih, brzih, i motornih). Godine 1967. na Humu je uspostavljena „mini direkcija“. Bilo je to sjedište Radne jedinice saobraćajno-transportne djelatnosti (STD) u sistemu ŽTP-a Sarajevo za pruge nevezane željezničke mreže južno od Čapljine. Dok su vlakovi zviždali, tukli i huktali preko Huma, na stanici se kretao veliki broj putnika i željezničkog osoblja. Nakon ukidanja pruge i demontaže kolosijeka u ljeto 1976. na kolosiječnom prostoru pred željezničkom stanicom izgrađen je pogon za proizvodnju “glava za narezivanje navoja” Industrije alata iz Trebinja u suradnji sa češkom tvrtkom „Nažadi“ iz Praga. Fabrika je 1991. prestala sa radom. U ratu je stanična upravna zgrada dijelom porušena.


d-kust-fotoarhiva-v-sutona-2KOLODVOR USKOPLJE nalazio se 350 metara nad morem. Prijamna zgrada na kat bila je ozidana kamenom. Osim službenih prostorija u prizemlju i restorana na katu zgrade, postojala su su tri, a u potkrovlju još dva stana za željezničke službenike. Zgrada je posjedovala sve prateće potrebite objekte. Ovdje su bila tri ulazna signala za tri ulaza na kolodvor koji je bio manje čvorište i ranžirna postaja do ukidanja zeleničke pruge 1. srpnja 1968. Od Huma je ulazila jedna pruga, a od Uskoplja su izlazile dvije pruge koje su išle na istok i jug. Zelenička pruga od izlazne je skretnice skretala lijevo ispod sela Uskoplja i svijala se brdom uz uspon od 17,5 promila prema Glavskoj i dalje za Zeleniku u Boki kotorskoj. Druga pruga je izlazila u pravcu prema Ivanici i kroz tunel ulazila u Republiku Hrvatsku, pa sa nagibom od 27,8 promila niz serpentine išla prema Dubrovniku. Ovdje su se, zbog velikog nagiba pruge, teretne kompozicije dijelile i s dvije lokomotive parnjače serije 83 spuštale u Dubrovnik. Kolodvor je imao 7 kolosijeka (treći prolazni bio je za Dubrovnik) s 14 skretnica. Nakon ukidanja Zeleničke pruge ostala su tri kolosijeka i okretaljka za okretanje lokomotiva (11,90) od koje je ostao samo „stožer“ i skretničarska kućica. Ovdje je snimano i nekoliko filmova, a na Ivanici je bio „Kaubojski grad“ gdje je snimljeno pet filmova o Winnetouu od 1962. do 1966. godine. Grad je bio privlačan putnicima koji su se vozili vlakom prema Dubrovniku i Zeleniki i obratno.


fd005STANICA TREBINJE nalazi se 275,6 metara nad morem, i bila je važnije željezničko središte. Stanična zgrada uz rijeku Trebišnjicu tipske je gradnje poput one na Humu, ali za jedan blok kraća. Imala je šest kolosijeka i slijepe 7. i 8. za robni i vojni magazin. Bila je matična stanica za saobraćajne službenike željezničkih stanica i popratnog osoblja od Huma do Bileće. Nekada je kroz trebinjsku željezničku stanicu prolazilo dnevno: po 4 putnička, brza i 2 motorna vlaka, 4 para lokalnih i oko 22 teretna vlaka. Posjedovala je i do 25 lokomotiva parnjača ,a od 1970. i dizel-hidraulične lokomotive serije 740. Ostala je jedna parnjača serije 83 kao muzejski eksponat. Stanica je imala i prateće objekte: akumulatorsku stanicu, radionicu za popravku lokomotiva i nadzorništvo pruge, magazin, okretaljku (okretnicu) za okretanje lokomotiva, čatrnju sa ručnom pumpom. Još stoji visoka zgrada vodospreme iz koje su lokomotive primale vodu preko napojnika (gran).